Opis
Ako neki lik zaslužuje vredno mesto u panteonu junaka od papira, to je nesumnjivo Marsel Labrum. Taj „lepi gad“ rođen je iz pera Atilija Mikelucija u oktobru 1980. u časopisu „Alter“. Sitan prepredeni novinar koji je 1940. godine otišao na Levant kako bi počeo ispočetka u okolišu arogantnih kolonijalnih vojnika, rasista i antisemita. Bez ikakvih moralnih problema pruža sumnjive usluge policiji i tamošnjim vlastima. Francuska je upravo žalosno izgubila rat, a njega baš briga, svet se može srušiti. Mogao se mirno leškariti pod mračnom senom kolaboracije, da mu se put nije ukrstio s Kerol Gibson, nepodnošljivom američkom guskom i milijarderkom. I tu nam Mikeluci bez ikakvog kompleksa poslužuje iznenadno iskupljenje od kakvog bi se i kamen rasplakao!
Besprekorni pripovedač Mikeluci takođe je čudesan grafičar: nijednom se ne pravi važan, sve ispada tačno onako kako treba, od fijatovog kamiona do „bofajtera“. Potezi su čisti, bez tehničke hladnoće kao što je znao biti rad Pratovih pomoćnika koji su ga rešavali onoga što nije voleo da crta. Živčano, efikasno slaganje kadrova stvara zadihanu priču. Noći su duboke, pustinje neumoljivo varljive. Nema nikakve bezrazložne virtuoznosti, efikasnost je dovedena do vrhunca. Marsel Labrum nesumnjivo je remek-delo velikog umetnika.